17 godina
18.11. ostaje zapamćen kao datum sjećanja na herojski grad Vukovar.18.11.2008 prošlo je točno 17 godina od tog bolnog događaja.Vukovar je grad koji je mjesecima odoljevao napadima agresora iako su branitelji bili brojčano inferiorni.No ljubav prema domovini,svom gradu i prije svega svojim obiteljima koje su ostale u gradu ostat će vječno zapisana u našim srcima.
Mene svako sjećanje na taj grad boli,iako sam zemljopisno daleko od toga grada. No činjenica da je Vukovar spasio cijelu Hrvatsku nitko nikada nesmije zaboraviti.Stoga da postoji određen datum za sjećanje na Vukovar je nepotrebno.To bi trebao biti svaki dan.Ovako se svakojakim ulizicama(čitaj političarima) daje prilika da pokažu svoju “veliku gestu i suosjećanje”.Svi ti njihovi potezi me tjeraju da ih svakoga dana sve više i više mrzim.Upravo su oni ti koji neprestano naglašavaju da je rat odavno završio,da se moramo naučiti praštati.U tome ih donekle i podržavam.No gdje pronaći mjesta za oprost kada pogledam kako četnici ulaze u Vukovar i pjevaju onu bolnu pjesmu.Ja nemogu pronaći mjesta za oprost a kako li će tek osobe koje su istinski vezane za GRAD HEROJ.Jer da nije bilo njega,na današnji dan bih gledao kako ti isti četnici ulaze u moj Sisak,naš Zagreb i pjevaju tu istu pjesmu.Svi mi trebamo zahvaliti Vukovaru,njegovim HEROJIMA,našim herojima.Stoga mislim da na današnji dan mjesta za oprost nema kod nikoga u srcu.No to sve ne znači mržnju,to ne znači želju da se osvetimo.Nego jednostavno da se nikada takvo nešto ne ponovi,da se takva tragedija nikada ne zaboravi.To bi značilo uvredu za sve one ljude koji su pali zajedno s Vukovarom.Zato zbog svih njih neka svaki dan bude DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR